čitam, mislim, pišem ...

23.11.2009., ponedjeljak

david lodge: misli ...

baš mi se dopala ova knjiga, pričana iz perspektive dvoje ljudi: ralph messengera, profesora koji upravo ulazi u pedesetu i koji živi život punim plućima, te helen reed, spisateljice, od nedavno udovice koja dolazi jedan semestar odraditi na sveučilište gdje radi ralph.

profesorov život uključuje naravno i afere i izlete podalje od njegove žene, a kako su to uvijek zanimljive teme a i kako je lijepo biti voajer i viriti kroz tuđe ključanice, tako i u ovoj knjizi, pa praktički od prve stranice, naslućujemo (iščekujemo) da ralph i helen bi mogli ....

ralphova profesionalna pasija je umjetna inteligencija, pa cijelo vrijeme pratimo i filozofska promišljanja njih dvoje na tu temu, s različitih aspekata. zanimljivo, ali nemojte misliti da je to tema knjige. :)
ne, tema je puno prizemnija, sirovija, primitivnija, a svodi se samo na jedno pitanje: da li će mu se helen podati? i kako i gdje. da li će ju upoznavanje sa njegovom ženom u tome spriječiti?

zar se zaista cijeli život vrti oko kreveta a sve ostalo je u drugom planu?
ili je to samo u knjigama?
ili ipak nije.

prva rečenica:
“jen, dva, tri, proba, proba ... diktafon radi...Olympus Pearlcorder, kupio sam ga u djutiću na Heatrowu kad sam išao...kamo ono?”
posljednja rečenica:
“Događa se u ne tako novom zelenom sveučilištu, a zove se Plač je zagonetka”.

jedan vrlo upečatljiv citat kada helen sazna da ju je muž za života varao:
“Sjedila sam za svojim stolom možda cijeli sat, gotovo nepomično, i polako listala stranice svoga bračnog života i prečitavala ih u svjetlu onoga što sam upravo saznala. Živjela sam u posvemašnjoj obmani. U karakteru i ponašanju svoga muža postojala je cijela jedna dimenzija koju ja, unatoč svojoj famoznoj književničkoj pronicavosti i intuiciji, nikad nisam naslutila ni pogodila. Kako to da na njemu nikad nisam osjetila miris parfema ili tijela tih mladih droljica? Niti ikad na njegovim ovratnicima pronašla trag ruža, kompromitirajuće pisamce ili dvije poništene ulaznice u njegovim džepovima? Sigurno je bio vrlo, vrlo oprezan. Ili sam jednostavno ja bila vrlo glupa, vrlo slijepa, vrlo lakovjerna. Sada kad sam bez imalo sumnje znala da mi je kronično nevjeran, najednom mi je pred očima sijevnulo bezbroj sitnih epizoda i nejasnoća, koje sam u ono doba jedva registrirala, nabijenih skrivenim smislom.”

- 08:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Komentari On/Off

Opis bloga
... i osjećam želju ostaviti svoj dojam ...
NA POČETAK
poštanski sandučić:
ggirry@gmail.com
_________________________________

google-site-verification: google8930073dab7299a1.html

koliko nas ima

tko chita?
__________________
a i drugi chitaju:
FORUM
knjiški moljac
suzette
xiola
mačka u martama
projekt prodaj maglu
Urbana riječ
lupiga

--------------------------------

bookmark
booksa
lupiga
metro

--------------------------------

BLOG.HR

ponekad osjećam i ja
__________________________
_____________

kvaka-22
moj fotoblog
______________