čitam, mislim, pišem ...
23.01.2011., nedjelja
Lucia Etxebarria: Ljubav, znatiželja, prozac i sumnje
|
Ana, Cristina i Rosa tri su sestre koja pričaju svaka svoju priču o sebi, djetinjstvu, o razvoju i putu koji je svaka od njih proputovala da bi došla do točke u kojoj su sada. A sada su onim srednjim (kriznim?) godinama kada se već podvlače crte, postavljaju pitanja da li je moglo bolje i zašto sam dospjela baš tu gdje jesam. analiziraju se prve ljubavi, prva seksualna iskustva, naročito se pitaju i sjećaju oca koji ih je vrlo rano napustio i ostavio strogoj majci. zašto, zašto, zašto? tri se sestre potpuno razlikuju jedna od druge, Ana je nekonvencionalna, iako nadarena i pametna radi kao konobarica, druga je život posvetila poslu i novcima i ostala sama bez obitelji i treća, najstarija, koja je oličenje konvencionalnosti i koja svoj život nije uopće posvetila sebi nego isključivo svojoj obitelji. zašto zašto zašto? užitak je bio čitati ove tri otvorene priče, toliko realistično pisane da sam se osjećao poput voajera koji viri kroz poluotvorena vrata. pričanja nisu kronološki poredana, pa se mozaik slaže polako, kockica po kockica. prva rečenica: „Mnoge će ti strasti obilježiti život, pokazivala je moja astralna karta.„ citati: „Neke koračaju čvrsto, visoke su, ponosne. Jake i uporne, uspravne poput jarbola. Močne i lukave, sigurne u sebe, razumne, zrele, odlučne, sve će osvojiti. Uđu, zagospodare i, napokon, u svom uredu, čvrste i upućene, znaju gdje im je mjesto, znaju koja im je uloga. Ulaze, izlaze, zagriju se, ubrzavaju svjesne svojega carstva. Carstva za jednu noć, kraljevstva za jedan poljubac. Druge su sićušne, nemirne i neposlušne. Buntovne, znatiželjne, nikad im ne nedostaje prostora za igru, istraživanje i nestajanje u prostoru i vremenu. Slatke istraživačice, katkada ti izmiču, skliske guje, baš kao sapun u kadi. Začuđeno klize niz mokre mišiće i sve su brže, znatiželjnije i nemirnije, dok okretno poskakuju u vlažnom i toplom utočištu za koje znaju da ih čeka. Ribice koje skaču nošene tvojom unutarnjom strujom, sretne i mokre, i nije im baš bitno ni kako ni gdje. Mlade su duhom. Gotovo ni same sebe ne uzimaju ozbiljno. Moći ćeš ih jako voljeti, ali ih nikad nećeš imati. Moći će te voljeti još više i nikad te neće imati.„ „Bio je to dugačak i dubok jecaj koji se penjao iz dubine moje utrobe, s nekog skrivenog i dosad neistraženog mjesta i koji je rezao zrak poput noža. Rastvarala sam se poput oceana. Kao da se otvara brana. Iz mene su izvirali valovi i valovi slane vode. Osjećala sam kako iz mene izviru rijeke, nastaju jezera, mora... a on se kretao prema mojim dubinama kao da pliva protiv struje. Koliko riba, jajašaca, bakterija i bacila pliva u mojim dubinama, koliko flore i faune živi u meni, ja sam tako živa, ja; ekosustav, ženka, Gaia. A kad sam svršila, on se nastavio izvijati u meni u sinkroniziranom plivanju, još nekoliko minuta koje su meni izgledale kao sati, jer me boljelo među nogama i napokon sam ga čula kako jeca i bilo mi je jasno da je i on gotov. Zatvorila sam oči, izmučena, i gotovo odmah zaspala. Probudila sam se sljedeće jutro kad sam pala iz kreveta. Spavao je dijagonalno i uspio me izgurati u kut. S čežnjom sam ga pogledala. Pomislila sam da je prilično lijep, ali ništa senzacionalno. Spavala sam i s boljim primjercima. A ipak, kroz glavu mi je poput munje sjevnula misao: ovo će biti otac moje djece.“ opis likova u standardnim porno filmovima (jedine literature za upoznavanje sa osnovama seksa): „Plišani medvjedići diskretne kilaže koji su s ponosom pokazivali dvadeset pet centimetara profesionalne krutosti. Poblajhane Kalifornijanke, nezasitne tigrice isklesanih oblina i svjesne leopardice, stručnjaci za fellatio, kurvaju se ritmično i uzbuđeno. Tamnoputi muškarci dlakavih prsa, nezasitni i inventivni, pravi lati¬no loveri. Rekonstruirane božice naoružane megaatomskom pregačom, koje obilnim silikonskim žlijezdama pokoravaju sumnjičave partnere. Reciklirane plastične Venere koje s ponosom pokazuju ružičaste čipkane grudnjake i dopuštaju nam da vidimo kako se njihove čelične ratničke grudi ponosno uzdižu u nebo prkoseći osnovnim zakonima gravitacije i genetike. Simentalke s energijom dostojnom lokomotive koje iz grla svojih prijateljica izvlače autentične povike ugode. Mladići s nageliranim repićem, nalik na sposobne svodnike. Mulatkinje s očaravajućim stražnjicama micale su bokovima snagom tornada. Kurviši u tijesnim trapericama i uskoj majici, prepuni anabolika, čiji je oklop isklesanih mišića, za razliku od njihova sićušnog alata, sugerirao mali fitilj za gomilu dinamita. Prekrasne azijske orhideje, više sofisticirane nego precizne, nježne i opasne poput cvijeta mesoždera. Vozači kamiona koji su nepostojeći osjećaj za ritam i potpunu neizražajnost nadoknađivali sirovom snagom svoje sjemene tekućine, pravog potopa. I poblajhani tipovi koji su čudesnom prirodnošću pred kamerom s pretjeranim nagonom i srčanošću nedostatak spektakularnosti nadoknađivali nekonzistentnim prolijevanjem vitalne tekućine. ... Kao rezultat ovog atipičnog spolnog odgoja ostala mi je ideja da dečki uvijek svršavaju vani, osim kad žele djecu, jer su to napravila petorica mojih ljubavnika i jer su to radili dečki u pornićima. I postala sam opsjednuta veličinom, sirota ja, a ta me opsjednutost više nikad neće napustiti. A to je tužno jer su mi životno iskustvo i vrijeme pokazali da, nasuprot onome u što su me uvjerili pornići, dvadeset pet centimetara nije pravilo nego iznimka. Katkada mislim da sam se zato tako zaljubila u Iaina: on je materijalizirao sve moje adolescentske fantazije, one koje su u mene usadili pornofilmovi. Jer, njegova je oprema bila golema i mogao je isto onako dugo kao pastusi u pornićima i radio je iste stvari kao i oni.“ „Ne smije se zaboraviti u kojem sam stanju bila kad sam upoznala Iaina. Osamljenija od kaktusa usred pustinje, izgubljena kao divljak u kupaonici.„ „Sviđao mi se njegov smisao za humor, tako suptilan da se ponekad činio neprimjetnim. Sviđao mi se slatkast miris njegove kože, luk njegova vrata, čvrst dodir njegovih ramena. Dojam usredotočenosti koji su ostavljale njegove usne kad se, nagnut nad računalo, borio s pričama koje nije uspijevao napisati. Sviđale su mi se sve sitne pojedi¬nosti koje sam naučila prepoznavati kao bliske. Mogla sam uroniti u njegovu odjeću i onesvijestiti se od mirisa. Katkada sam nazivala njegov broj samo zato da mu čujem glas snimljen na sekretaricu. Na slijepo bih prepoznala njegove korake u mnoštvu. I sve one sitnice po kojima je bio prepoznatljiv i koje su činile njegovu osobnu iskaznicu, bile su mi tako svete i nepromjenjive kao molitve koje sam naučila kao djevojčica. Znala sam ih napamet iako nikad nisam razmislila o njihovu značenju. Neznanje je izdajica koji je sklopio savezništvo s maštom. O njemu i o onome što radi ne znam ništa. Je li mnogo napisao? Je li ševio i druge žene? Hoću li mu nedostajati? U mislima crtam njegovu sliku i spajam djeliće. Najprije bistre oči, zatim djetinjasto mrštenje i tijelo stvoreno od mlijeka, golema stopala, duge noge, skladan i čvrsti torzo.“ „Tu je profesor s kojim sam izgubila nevinost, ne zato što bi mi se previše sviđao nego zato što sam mislila da mi je u dvadeset prvoj godini već vrijeme da prestanem biti gospođica. On nije znao da sam djevica pa je tom činu pridao mnogo veće značenje od onoga koje je stvarno imao. Jadnik, osjećao je obvezu prema meni. Ipak, za mene je to bio empirijski pokus, ne posebno zadovoljavajući, naravno. Za mene pitanje djevičanstva nije imalo veće značenje. Moj djevičnjak bio je tek ostatak mojega tijela koji sam htjela sačuvati za Gonzala, ali kako ga Gonzalo nije htio uzeti, požurila sam se pokloniti ga prvom koji ga je želio. Budući da je bio oženjen, mislila sam da će sve to proći kao nebitna avantura.“ „Te sam zime u Madridu počela izlaziti za vikend i išla sam u kino i na tulume i u diskače i dopuštala sam da me ljube drugi mladići u mračnim kutevima, a jedan mi je dodirivao grudi, a s jednim sam otišla čak i dalje od toga. Bio je to jedan dečko iz susjedne škole s kojim sam izlazila dva mjeseca i kojemu sam se jedne olujne noći kad smo se sakrili u vezu prepustila pa smo dirali jedno drugo dok nismo svršili, ili nešto slično, ne znam. Stavio mi je ruku među noge i pokušavao mi gurnuti prst, a ja sam mu dirala spolovilo onako kako sam ga dirala Antoniju dva ljeta prije, bez previše entuzijazma i bez prevelikog razmišljanja, on je ejakulirao, a mene je opet bilo sram kao i prvi put. To su očito od mene očekivali. lako meni nije bilo jasno zašto. Gledala sam se u zrcalu i čudila me pomisao koliko sam se promijenila. Sa šesnaest godina imala sam lice djeteta, bucmasto, ukrašeno dvjema vragolastim rupicama i sjajne rumene obraščiće slične jabučicama, a sad sam gledala enu maslinaste puti, blago upalih očiju s donje strane naglašenih ljubičastim podočnjacima koji su po boji podsjećali na skapulare časnih sestara, i dvije koščate jagodice, čvrste, koje su licu davale izraz rezignirane odlučnosti i makar sam imala samo sedamnaest godina, osjećala sam se starom, stoljećima starijom od ostalih djevojčica iz razreda pa mi se zato činilo prirodnim da me ni jedna od njih ne bi razumjela.“ o sebi: Rodili su me 1966. godine u Valenciji, slučajno, makar su moji roditelji Baski i makar naše genealoško stablo seže jako daleko u prošlost. Osim toga pola života proživjela sam u Madridu. Zahvaljujući tome što ne pripadam nijednom mjestu, nemam svijest o nacionalnom identitetu pa sam zato kad je riječ o nacionalizmu, seksizmu, ekstremizmu, šovinizmu i ostalim izmima prihvatila vrlo široke poglede koji proizlaze iz nametnute udaljenosti. Uz to diplomirala sam novinarstvo, iako gotovo nisam zakoračila na Fakultet. Radim od 19. godine kao konobarica, prevoditeljica, djevojka za sve u diskografskoj kući, i predstavnica za tisak u mnogim multinacionalnim tvrtkama. |
- 12:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #
|
Opis bloga
... i osjećam želju ostaviti svoj dojam ... NA POČETAK poštanski sandučić: ggirry@gmail.com _________________________________ google-site-verification: google8930073dab7299a1.html
koliko nas ima
tko chita? __________________ a i drugi chitaju: FORUM knjiški moljac suzette xiola mačka u martama projekt prodaj maglu Urbana riječ lupiga -------------------------------- bookmark booksa lupiga metro -------------------------------- BLOG.HR |