čitam, mislim, pišem ...
05.08.2012., nedjelja
Mischa Berlinski „Terenski rad“
|
vrlo zanimljiva knjiga. opisuje život antropologinje Martiye koja je nakon studija otišla u Tajland kako bi kroz proučavanje jednog lokalnog plemena izradila svoju doktorsku disertaciju. taj ju život potpuno zavede i s njima ostaje do svoje smrti. nažalost, kraj njene priče događa se u zatvoru u koji je strpana zbog ubojstva Davida Walkera, misionara koji lokalno stanovništvo preobraća u kršćane. Knjiga je napisana iz perspektive samoukog istražitelja koji jednog dana zaprima vijest o smrti Martiye u lokalnom zatvoru. To ga zaintrigira i započinje istraživati njezini život..... Toliko je vjerno opisan Martiyin životni put da knjiga izgleda poput biografije (izmiješane s Sherlock Holmes pedantnim korak-po-korak istraživanjem). Nažalost, u prologu, autor knjige priznaje da je knjiga čist fikcija što me priznajem pomalo razočaralo. No, bezobzira, užitak za čitanje. Prva rečenica: „Godinu dana nakon što je diplomirao na Brownu, moj prijatelj Josh O'Connnor osvojio je na tomboli u baru odmor na tajlandskim plažama.“ Posljednje rečenice: „Što mislim, pitao me, što bi trebao učiniti s čekovima izdanim na ime Martiye van der Leun? Da ih pokuša unovčiti?“ Zanimljivi citati: „Džai-jen. Tim tajskim izrazom Walkeri opisuju Davida, doslovno to znači „hladna srca“, no zapravo: opušten, blag, ne uzbuđuje se lako; čovjek koji čuva snagu za stvari koje su zaista važne. Onaj tko je novac za rođendan i za Božić štedio gotovo punih pet godina, i prije tjedan je dana za rođendan dobio novi Hondin moped (djelomice od vlastite ušteđevine, djelomice kao roditeljski poklon), koji je parkirao ispred ulaza u tržnicu; a onda ga neka budala u kamiončiću, pokušavajući parkirati vozeći unatrag obori, razbije mu retrovizor i gadno oguli lijepu, novu žutu boju, a prvo što učini ugledavši toga tipa jest da se nasmješi – e,taj je zbilja džai-jen.“ „Nekoliko dana nakon njegovog povratka, Walkeri su za Davida priredili zabavu. Zabava kod Walkera jednostavno je normalan život plus torta.“ „Sunčevo svjetlo polako je postalo ljubičasto kao patlidžan.“ „Od nečega se u Wisconsinu osjećala debelo, i to u svakom smislu: osjećala se teško, tromo, tusto i trontavo.“ „Kad bi njezin vodič i tumač Vinai opetovao njezina pitanja na pravilnom dijalu, ona nije razumjela odgovore. Nije bila sigurna, no činilo joj se da su je seljani počeli izbjegavati; ili, kad bi tražili njezino društvo, bilo je to kako bi tražili novac od nje. I nije očekivala da će biti toliko blata. Kamo god bi Martiya krenula, bilo je blata: uska staza koja vodi u donji dio sela sva je gnjecava; glavni put, koji vodi do kolne ceste, klizak kao skijaška staza. Blata ima u njezinoj kolibi, a osušena blata na njezinoj odjeći. Blato na stazi između Martiyine kolibe i zajedničke kuhinje tako je debelo da joj obuća ostaje u njemu. Martiya je u Dan Loi stigla na početku kišnog razdoblja. Gotovo od prvog trena Sunce je nestalo iza mračnog, prijetećeg pokrova olujnih oblaka što okružuju selo. Ima izmaglica, magli, niskih oblaka i gustih para; kad kiša ne pljušti odozgo, dižu se pare s rižinih polja odozdo. Monsun je te godine bio najjači što ga ljudi pamte: kišilo je, kišilo, kišilo, kišilo i kišilo i kišilo.“ „No, znate li kako ja gledam na diajlske duhove? Kao na birokraciju. Kao na golemu, moćnu birokraciju koja Dijalima nameće milijun pravila. Globi ih jednom kokoši, čak i svinjom, ili ih nekako gore kažnjava ako pogriješe. Kažnjavaju ih, nabacuju se njima, postupaju s njima, postupaju s njima kao sa smećem.“ „L.“ai-Ma i Puno Prdi imaju naviku koje se sjećam po svojem djedu i baki: jedno bi počelo rečenicu, a drugo završilo. Izgledaju kao par oživjelih vrtnih patuljaka." Autorov PROLOG: „Ovaj roman nije počet kao roman, nego kao povijest obraćenja naroda Lisu na sjeveru tajlanda na kršćanstvo. Jednoga sam se dana probudio nakon duga poslijepodnevna drijemeža sa sižeom romana u glavi; tako je moja povijest postala roman. Toga sam trenutka odustao od bilo kakve namjere da ispripovijedam istinitu priču. Narod Dijalo ne postoji, osim na ovim stranicama. Nijedan od opisanih događaja nije se dogodio.“ |
- 13:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Opis bloga
... i osjećam želju ostaviti svoj dojam ... NA POČETAK poštanski sandučić: ggirry@gmail.com _________________________________ google-site-verification: google8930073dab7299a1.html
koliko nas ima
tko chita? __________________ a i drugi chitaju: FORUM knjiški moljac suzette xiola mačka u martama projekt prodaj maglu Urbana riječ lupiga -------------------------------- bookmark booksa lupiga metro -------------------------------- BLOG.HR |